Sada je: 22 svi 2018 20:19.
Početna » Politika i društvo » Politička teorija i sociologija



Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 
Autor/ica
Traži:
Poruka

Offline
Nebeski Srbin
Avatar

Pridružen/a: svi 2011
Postovi: 85443
Lokacija: Nebeska

Post Postano: 09 vel 2015 20:06 
Vrh  
:gent

Dugo vec najavljujem ovu nadasve interesantnu temu i napravicu za nju nesto bolji uvod drugi put jer zasluzuje sire pojasnjenje :smje

Zasad neka samo naslova kao kamena temeljca :sim:


A vi vec prema svom nahodjenju i inspiraciji i asocijaciji u vezi sa istom mozete krenuti postati onako kako vi vidite taj pojam.


Dobro dosli :gent - nadam se svojevoljno :bgg


.

_________________
"All truth passes through three stages. First, it is ridiculed. Second, it is violently opposed. Third, it is accepted as being self-evident."
- Arthur Schopenhauer

 Profil  

Offline
Nebeski Srbin
Avatar

Pridružen/a: svi 2011
Postovi: 85443
Lokacija: Nebeska

Post Postano: 07 srp 2017 22:12 
Vrh  
...


Na rubu znanosti - PITANJE SLOBODNE VOLJE, 12.06.2017.






.

_________________
"All truth passes through three stages. First, it is ridiculed. Second, it is violently opposed. Third, it is accepted as being self-evident."
- Arthur Schopenhauer

 Profil  

Offline
Enfant terrible
Enfant terrible
Avatar

Pridružen/a: srp 2011
Postovi: 44498
Lokacija: reliquiae reliquiarum

Post Postano: 11 pro 2017 03:31 
Vrh  
Esej koji sam prošli semestar napisao za izborni predmet sloboda volje.

Jean-Paul Sartre: Esencija, egzistencija, sloboda

Kroz čitavu karijeru Jeana-Paula Sartrea sloboda čovjeka nameće se kao glavni predmet njegovog zanimanja i pisanja. Njegov pogled na ovu problematiku vrlo je srodan političkim idealima kojima se vodio cijeli svoj život, kao jedan od najistaknutijih zapadnih socijalističkih mislioca 20. stoljeća. Svrha ovog eseja je prikazati Sartreovu filozofiju po pitanjima navedene problematike.
Kad govorimo o ljudima kao slobodnima, ili npr. o objektima poput kotača koji se slobodno kreću, mislimo na specifične ljude i na specifične objekte. Ti slučajevi su suprotni slučajevima gdje ljudi zbog robovskog statusa nisu slobodni, ili se kotač ne kreće slobodno zbog kočnice, to jest takvo viđenje slobode je kontingentno i empirijsko.(Luft, Overgaard, 2011, str. 348)
Govoreći o slobodi, Sartre ne govori o specifičnim slučajevima, već o karakteru ljudske egzistencije kao takve, drugačije od svih ostalih vrsta egzistencije. Po Sartreu; ,,Sloboda je bitak čovjeka”(Sartre 1943, str. 516). Takvu slobodu nemoguće je ogranitičiti ili izgubiti.
Sartre tvrdi da je čovjek, za razliku od stvarnosti koja nas okružuje, sposoban donositi odluke koje mogu utjecati na ono što mu se događa. Te odluke čovjek može i mijenjati, štoviše. Njegovi postupci proizvod su njegovih želja, planova i obaveza. Čovjekova priroda stoga nije fiksna, zadana neovisno od onoga tko on jest. Čovjek je ono što on napravi od sebe, bez obzira na njegovu prošlost, okolnosti, naslijeđe, odgoj, zdravlje, ili sklonosti.(Dilman, 1999, str. 199)
On je svjesno biće, sposobno za razmišljanje, ocjenu i prosudbu o sebi, situacijama u kojima djeluje, o prošlosti i o budućnosti. Čovjek odlučuje što će učiniti i ima utjecaj na ono će mu se dogoditi. Mogućnost izbora imaju samo slobodna bića, i upravo to je ono u čemu leži njihova sloboda. Ta sloboda je neizbježna. Čak i ako čovjek odbije donijeti odluku u nekoj situaciji, odluka da ne napravi ništa je također njegova. Stoga on snosi odgovornost u svakom slučaju. (Dilman, 1999, str. 200)
Situacije u kojima se čovjek obavezuje za budućnost svojim riječima ili postupcima drastično se razlikuju od kauzalne predeterminiranosti. Kauzalno predeterminirani slijed događaja moguće je promijeniti utječući na njegove uzroke. Iz raznih razloga to može biti nemoguće u danom trenutku, npr. moguće je da će nešto kasnije biti pronađen lijek za trenutno neizlječivu bolest. (Dilman, 1999, str. 200)
Nasuprot tome, Sartre preuzimanje obaveze za budućnost percipira kao vezu čiji jedini oslonac leži u snazi volje i odlučnosti pojedinca koji preuzima tu obavezu. Ta veza može biti jača od čelika, ali čovjek se isto tako može odreći te obaveze ako želi, ne postoji ništa što bi ga u tome spriječilo. Postoje i situacije u kojima nije moguće da čovjek postupi onako kako bi želio, npr. cijena takvog postupka je previsoka.
Moguće je da taj pojedinac zavarava sebe o cijeni takvog postupka i potom se čudi zašto nije moguće da sprovede svoje želje u djelo. Sartre kaže da takav pojedinac mora donijeti odluku je li njegova želja toliko jaka da bi mu se isplatilo pokušati ju ostvariti. U ovom slučaju također ne postoji ništa što bi stajalo na njegovom putu, osim dijela njega samog, riječ je o podijeljenoj posvećenosti. No u svakom slučaju, on je savršeno slobodan da postupi onako kako želi. (Dilman, 1999, str. 201)
Ova sloboda je neodvojiva od bivanja čovjekom. Kad bi čovjekov bitak bio pozitivan, u smislu da mu je sve što ga definira dodijeljeno izvana, njegovim nasljeđem, odgojem i okolnostima, on ne bi mogao biti slobodan. Čovjek je slobodan baš zato što njegov bitak nije pozitivan u tom smislu. Sartreova zamisao jest da je ljudska svijest svojevrsni međuprostor između pojedinca i svijeta, ona mu omogućuje da procijeni svoju situaciju i formira planove koje će kasnije pretočiti u djela. Tako on pravi fundamentalnu razliku između čovjeka i svega ostalog, njegova egzistencija je posve drugačijeg karaktera od svega ostalog što postoji. (Dillman, 1999, str. 201)
Postoje, naravno, situacije u kojima čovjek nije u mogućnosti djelovati autonomno, no prema Sartreu, čovjek koji ne djeluje autonomno je jednako slobodan jer je on svojom voljom izbjegao tu autonomiju. Sartre kao primjer navodi francuski pokret otpora u Drugom Svjetskom Ratu, kojem je i sam pripadao:
,,Zato što je nacistički otrov prodirao čak i u naše misli, svaka neovisna misao predstavljala je pobjedu. Zbog svemoćne policije koja nas je prisiljavala da držimo jezik za zubima, svaka izgovorena riječ poprimala je značaj Deklaracije o načelima. Zato što su nas progonili, svaki naš čin imao je težinu svečane zakletve.”(Sartre 1947: p. 498)
Naša su uvjerenja i posvećenosti ono što nas čini onima koji jesmo. Bez naših lojanosti i uvjerenja, kad ne bi bilo ničega za što bi preuzeli odgovornost i kad bi marili samo za sebe, okretali bi se kako vjetar puše i bili određeni našim egocentričnim ljubomorama, mržnjama, ambicijama, ne bi posjedovali volju niti autonomiju. Posjedovali bi nas prohtjevi trenutka i nagoni bi upravljali nama, ne bi imali unutrašnje jedinstvo niti ikakvu centralnu točku naše osobnosti. Takva vrsta slobode je uvjetna, možemo ili ne moramo ju posjedovati. Ona je empirijska, za razliku od slobode koju Sartre pripisuje čovjeku, koja je po njemu apsolutna. Čak i kad je izbjegavamo i odbijamo preuzeti odgovornost, iz toga opet slijedi da nad taj postupak čini slobodnima. (Dilman, 1999, str. 202)
Kao primjer ovakvog postupanja, Sartre navodi mladu ženu koja tolerira udvaranje, te čak i ohrabruje udvarača, ali bez preuzimanja odgovornosti i stvaranja odnosa između njih. Ona želi i ubire korist iz udvaranja kroz zadovoljstvo koje pronalazi u pažnji koja joj je posvećena, istovremeno se pretvarajući da je to nešto što joj se događa bez ikakvog njenog utjecaja. Strah ju je dati nekakav konkretan odgovor udvaraču, jer bi ju to izložilo njegovom iskorištavanju, ili u alternativnom slučaju poruzi ili okrivljivanju. Boji se onoga za što nije spremna preuzeti rizik, no istovremeno se neće odreći onoga što želi. (Dilman, 1999, str. 209)
Sartre njeno ponašanje opisuje kao ponašanje ‘u lošoj vjeri’. Ovo je suprotno od onoga što nazivamo ‘u dobroj vjeri’. Ona ne zavarava samo svog udvarača, već i samu sebe. Istovremeno i potražuje ono što želi i sama onemogućuje ostvarenje toga, što ograničava njenu autonomiju. (Dilman, 1999, str. 209)
Sartreovo viđenje slobode nema veliko uporište u analizi iskustva iste, već se uglavnom temelji na motivaciji za djelovanje i fenomenološkoj procjeni percepcijskog iskustva. Rezultat toga je jedan od najsofisticiranijih i najdetaljnijih prikaza slobode u zapadnoj filozofiji.(Luft, Overgaard, 2011, str. 348)
Držim da je ovaj esej vrlo sažeto i jasno prikazao filozofiju Jeana-Paula Sartrea po pitanju navedene problematike. Sartreov stav o slobodi i egzistenciji nalazim vrlo bliskim svom stavu o navedenim pitanjima, te također držim da je sloboda neodvojiva od bivanja čovjekom. Ovakav idealistički pristup instinktivno mi je puno bliži od bilo koje varijante determinizima i škole mišljenja koja odriče pojedincu odgovornost i slobodu za njegove postupke i njegov identitet.

Literatura:
Sebastian Luft, Soren Overgaard. 2011. The Routledge Companion to Phenomenology. London, United Kingom: Routledge
Ilham Dilman. 1999. Free Will: An Historical and Philosophical Introduction. London, United Kingdom: Routledge
Jean-Paul Sartre. 1943. L’Etre et le Néant. Paris, France: Gallimard
Jean-Paul Sartre. 1947. La Liberté Cartesienne, Situations I. Paris, France: Gallimard

Malo znanstveniji nego na rubu znanosti. :hihi

_________________

 Profil  

Offline
Nebeski Srbin
Avatar

Pridružen/a: svi 2011
Postovi: 85443
Lokacija: Nebeska

Post Postano: 12 pro 2017 17:35 
Vrh  
Ovo me interesuje, nisam jos procitao, ali hocu!
Jer rekoh vec odavno razmisljam o ovoj temi i zelim da joj se posvetim


.

_________________
"All truth passes through three stages. First, it is ridiculed. Second, it is violently opposed. Third, it is accepted as being self-evident."
- Arthur Schopenhauer

 Profil  

Offline
Enfant terrible
Enfant terrible
Avatar

Pridružen/a: srp 2011
Postovi: 44498
Lokacija: reliquiae reliquiarum

Post Postano: 12 pro 2017 23:09 
Vrh  
Imam neke knjige o slobodi volje u pdf-u, među njima i oxfordski A Contemporary Introduction to Free Will, doduše sve je na engleskom. Ako hoćeš mogu ti ih poslat mailom.

_________________

 Profil  

Offline
Nebeski Srbin
Avatar

Pridružen/a: svi 2011
Postovi: 85443
Lokacija: Nebeska

Post Postano: 18 pro 2017 21:54 
Vrh  
Interesantno... procitao sam esej :sim:
Za dodatnu literaturu se dogovorimo kad budem s vremenom :g5
Do tad, za ovu kracu formu foruma ako imas kakvih kracih odlomaka stavljaj ovde na temu

Inace sto se tice jednog dela u eseju...i nekih stavova od pomenutih autora...
Ne mogu bas uzeti zdravo za gotovo ovu tezu da cak i nemanje izbora tj odustajanje od istog je slobodna volja...
Uslovno receno jeste, ali ako te neko dovede pred nikakav izbor...ne mozemo bas reci da tzv "izbor manjeg zla" je nekakva narocita slobodna volja...


Evo ti recimo primer - izbori "u nas"... a i generalno po svetu...
Ako znas da sistem kreira i kontrolise i poziciju i opoziciju...i sad ti naravno apstiniraš...jer ne zelis da budes deo tog sistema...
Ne mozes nemanje izbora nazvati slobodnom voljom...vec ocajom...


Ili recimo negde ima onaj primer kad nacisti odvode nekog Jevreja i dvojicu njegovih sinova...i on ih moli da mu puste decu a da ubiju njega...
Nacisti mu nude - "Izaberi kojeg sina da ti pustimo?"


I šta sad...pred njim je kao šatro izbor "slobodne volje..."
Pa nije baš...



.

_________________
"All truth passes through three stages. First, it is ridiculed. Second, it is violently opposed. Third, it is accepted as being self-evident."
- Arthur Schopenhauer

 Profil  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 

Forum(o)Bir:  


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group :: Style based on FI Subice by phpBBservice.nl :: Vremenska zona: UTC [LJV]
HR (CRO) by hecos